Proverbs 14

1Mudra žena zida kuću svoju, a luda svojim rukama raskopava. 2Ko hodi pravo, boji se Gospoda; a ko je opak na svojim putovima, prezire ga.

3U ustima je bezbožnikovijem prut oholosti, a mudre čuvaju usta njihova. 4Gdje nema volova, čiste su jasle; a obilata je ljetina od sile volovske.

5Istinit svjedok ne laže, a lažan svjedok govori laž. 6Potsmjevač traži mudrost, i ne nahodi je; a razumnomu je znanje lako naći.

7Idi od čovjeka bezumna, jer nećeš čuti pametne riječi. 8Mudrost je pametnoga da pazi na put svoj, a bezumlje je bezumnijeh prijevara.

9Bezumnima je šala grijeh, a među pravednima je dobra volja. 10Srce svačije zna jad duše svoje; i u veselje njegovo ne miješa se drugi.

11Dom bezbožnički raskopaće se, a koliba pravednijeh cvjetaće. 12Neki se put čini čovjeku prav, a kraj mu je put k smrti.

13I od smijeha boli srce, i veselju kraj biva žalost. 14Putova svojih nasitiće se ko je izopačena srca, ali ga se kloni čovjek dobar.

15Lud vjeruje svašta, a pametan pazi na svoje korake. 16Mudar se boji i uklanja se od zla, a bezuman navire i slobodan je.

17Nagao čovjek čini bezumlje, a pakostan je čovjek mrzak. 18Ludi našljeđuje bezumlje, a razboriti vjenčava se znanjem.

19Klanjaju se zli pred dobrima i bezbožni na vratima pravednoga. 20Ubogi je mrzak i prijatelju svom, a bogati imaju mnogo prijatelja.

21Ko prezire bližnjega svojega griješi; a ko je milostiv ubogima, blago njemu. 22Koji smišljaju zlo, ne lutaju li? a milost i vjera biće onima koji smišljaju dobro.

23U svakom trudu ima dobitka, a govor usnama samo je siromaštvo. 24Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumlje bezumnijeh ostaje bezumlje.

25Istinit svjedok izbavlja duše, a lažan govori prijevaru.

26U strahu je Gospodnjem jako pouzdanje, i sinovima je utočište. 27Strah je Gospodnji izvor životu da se čovjek sačuva od prugala smrtnijeh.

28U mnoštvu je naroda slava caru; a kad nestaje naroda, propast je vladaocu. 29Ko je spor na gnjev, velika je razuma; a ko je nagao pokazuje ludost.

30Život je tijelu srce zdravo, a zavist je trulež u kostima. 31Ko čini krivo ubogome, sramoti stvoritelja njegova; a poštuje ga ko je milostiv siromahu.

32Za zlo svoje povrgnuće se bezbožnik, a pravednik nada se i na smrti. 33Mudrost počiva u srcu razumna čovjeka, a što je u bezumnima poznaje se.

34Pravda podiže narod, a grijeh je sramota narodima. Mio je caru razuman sluga, ali na sramotna gnjevi se.

35